Ljetnom raspustu bliži se kraj. Uskoro će se osnovci i srednjoškolci vratiti svojim školskim obavezama, a oni najmlađi će po prvi put sjesti u školske klupe. Dani postaju kraći, vrijeme hladnije, a obiteljska svakodnevica dobiva novu strukturu nakon ljetnog raspusta. Mnoga djeca pokazuju negodovanje zbog ponovnog odlaska u školske klupe,a posebna muka javlja se kod djece koji mijenjaju prebivalište,razred ili školu.
Odbijanje odlaska u školu može dovesti do ozbiljnih problema koji mogu negativno uticati na socijalizaciju,samopouzdanje,usvajanje vještina i obrazovanje. Uznemirenost oko odlaska u školu u većem postotku pokazuju djevojčice,a kada uznemirenost preraste u odbijanje tu je omjer dječaka i djevojčica isti. Djeca koja odbijaju odlaziti na nastavu prosječne su inteligencije i po uspjesima ne zaostaju za vršnjacima.
Kakvi strahovi ih more?
Djeca u višim razredima ili u prvom razredu srednje škole imaju drugačije strahove od prvačića. Zajednički strah je zasigurno strah od odvajanja. Kod malenih je to strah od odvajanja od roditelja, a kod novopečenih srednjoškolaca strah od odvajanja od poznate sredine i starih prijatelja. Osim promjene škole, novog okruženja i novih prijatelja, djecu očekuju i novi obrazovni izazovi, jer postaju svijesna potrebe za postizanjem dobrog uspjeha tj. počinju razmišljati o budućem fakultetu, ocjenama koje treba ostvariti u budućnosti općenito.Emocionalna opterećenost i stres manifestiraju se u pretjeranoj brizi za izgled, nesanici i općoj pobuni protiv škole.
Najčešći strahovi:
• Odvajanje od roditelja ili poznate okoline
• Jedenje u školskoj kuhinji
• Interakcija s drugom djecom ili nastavnicima
• Zadirkivanje od strane vršnjaka
Kako pomoći djeci da prevladaju strahove
Važno je pomoći djetetu razviti strategiju pomoću koje će se snositi sa strahovima i brigama i najlakše uklopiti u novu sredinu.Najvažniji princip je naučiti dijete ili tinejdžera da će se neugoda i uznemirenost s vremenom smiriti i da se ništa loše neće dogoditi, iako on ili ona možda sada ima osjećaj da hoće. Način na koji se to najlakše postiže jest da se na vrijeme razgovara s djetetom o strahovima, jer kad ih jednom verbalizira, činit će mu se manje strašnima. Roditelji bi trebali pokazati razumijevanje prema svakom problemu i ne pokušavati umanjiti ga, već pronaći što više pozitivnih strana odlaska u novu školu (nastavak treniranja nekog sporta, novi prijatelji ili bilo koja druga stvar koja uveseljava dijete).
Bilo bi odlično kada bi s tinejdžerom prošetali oko nove škole, popili s njime sok na igralištu ili dvorištu škole, kako bi mu lokacija postala poznatija i manje strana na prvi dan škole.Kada se strahovi stave pod kontrolu, nestat će i drugi fizički (glavobolje, mučnine) i problemi u ponašanju. Bez obzira koliko trajalo, isplati se!!!!
