Prvu zbirku pod jednostavnim naslovom 17 pjesama, objavio je s 23 godine, još kao student psihologije. Zbirka je odmah nazvana najboljom debitantskom zbirkom desetljeća. Zbirkama koje slijede: Hemligheter pa vägen (1958.), Den halvfärdiga himlen (1962.) i Klanger och spar (1966.) učvršćuje svoj položaj među kritičarima i čitateljima kao vodeći pjesnik svoje generacije.
U zbirci Östersjöar (1974.) Tranströmer prikuplja fragmente obiteljske kronike s otoka Runmarö u stockholmskom arhipelagu gdje je ljetovao još kao dječak. Sjećanja na odrastanja tridesetih i četrdesetih godina 20. vijeka zabilježio je u memoarima objavljenim 1993. U zbirkama koje objavljuje nakon udara Sorgegondolen (1996.) i Den stora gatan (2004.), Tranströmer skreće prema još sažetijim i zgusnutijim formama.
