
Čuvari bosanske riječi
Ranopredvečerje prvog novembarskog petka u brzom vozu Göteborg – Stockholm. Na policama ispred mnogih sjedišta laptop(ov)i zabavljaju svoje vlasnike ovom ili onom igricom, skečom, filmom ili tekstom, u dubokoj tišini dupke punog kupea što miriše na taze kahvu i voće, kao što je u minula vremena vonjao na cigare, škripao i galamio. Kad bi sad naši pradjedovi mogli ustati iz mrtvih, teško bi mogli povjerovati da je ovo onaj isti svijet s kojim su se oni oprostili u svoj čas. Pa, i nije isti. Jer svijet se mijenja tako brzo da bismo se i mi današnji plaho začudili svim onim “novotarijama” što će biti svakodnevnica naših praunuka. Možda im na ponečemu i ne bismo zavidjeli, baš kao što naši pradjedovi sigurno ne bi zavidjeli nama na nekim tehničkim i klimatskim “blagodetima” našeg vremena. A imali bismo poteškoća i u sporazumijevanju. Jer i ljudski jezici podliježu promjenama, itekako. Svi, osim mrtvih.