Ko će sutra čitati bosanske pisce na bosanskom jeziku?
U Geteborgu je 5. i 6. oktobra dosta toga bilo u znaku jezika i to maternjeg. U organizaciji Uprave za obrazovanje Švedske organizovana je Konferencija za nastavnike maternjeg jezika, onog našeg. Prisutnih sa predavačima više od četrdesetoro, atmosfera radna, teme izazovne, predavači i diskutanti isto tako, organizator dobio čistu desetku iz organizacije. No krenimo redom. Danima je organizator sa stranica interneta ”Tema modersmål” pozivao nastavnike koji u švedskim školama predaju maternji jezik, ovog puta bosanski. Pozvani su predavači, dogovorene teme.Mats Wennerholm iz Uprave za školstvo uz domaćina je pozdravio učesnike Konferencije ali i govorio o novostima iz oblasti nastave maternjeg jezika u švedskim školama naglašavajući da je maternji jezik veoma značajan za identitet svakog pojednica.
Da je cilj predmeta maternjeg jezika u školi da učenici koji ne vladaju švedskim jezikom uz pomoć maternjeg jezika i nastavnika koji ga predaje što prije dostignu taj nivo da mogu sa svojim vršnjacima u klupi ravnopravno savlađivati školsko grapo. Švedska je rijetka zemalja koja ulaže veliki dio sredstava za unapredjenje višejezičnosti a projekat "Tema Modersmål" je unikatan, čime je etablirano 30 stranih jezika.Stanovište i EU je da je višejezičnost u Uniji vrlo važna kao i svaki njen građanin ima mogucnost da održava i njeguje svoj jezik kao važan fakaor njegovog identiteta.Vaš izvještač je govorio na temu ”Maternjeg jezika u švedskim školama između integracije i identiteta". Jezik je (uz prostor) glavna odrednica identiteta socijalne grupe koju nazivamo narodom i to je određenje koje čitamo u svim enciklopedijama koje govore o identitetu. Ako to tako nije kod nekih naroda onda je po srijedi ili neka (h)istorijska greška u okolnostima ili greška kod sama naroda.Maternji jezik svih useljeničkih grupa u ovoj zemlji pa i naše je izizetno važan kako u formiranju same ličnosti kod učenika ali i na širem socijalnom planu. Učenik, ne svojom voljom živi dva svijeta, onaj iz kog on ili mu roditelji dolaze ali i ovaj u kom boravi. Poslije 10 – 15 godina življenja u Švedskoj niko ne treba sumnjati da to dijete naprosto ne pripada tim svijetovima i oni njemu. Vladanje matenjim jezikom mu daje sigurnost, jača negovu ličnost ali ga i spaja sa svijetom porijekla. Kad su u pitanju djeca sa prostora bivše Jugoslavije kojima je maternji jezik bosanski, hrvatski ili srpski taj svijet znaci 30 miliona ljudi sa potencijalnim mogućnostima komunikacije, to samo po sebi je više od bogatstva za njega sama ali i Švedsku kao zemlju kojoj takva, dvojezična ličnost otvara i nove mogućnosti (dodira, kulturnog ali i ekonomskog komuniciranja).Poželjni, pa i krajnji cilj učenja jezika jeste mogućnost takvog učenika da nastavi školovanje i u svojoj zemlji, da može čitati knjige na maternjim jeziku i sl. Ukoliko taj cilj ne ostvarimo kod populacije koja je danas dio ovog programa, brzo će doći vrijeme kad u ovoj zemlji neće imati ko da čita bosanske pisce na bosanskom jeziku i toga me strah.Autori udžbenika i udžbenici iz Bosne nisu rjesenje za Švedsku.
Dr. Izet Muratspahić je govorio o modernizaciji i aktuelizaciji nastavnih sredstava u nastavi maternjeg jezika u dijaspori. Muratspahić je i autor ”Švedsko -bosanskog rjecnika” ali i Vježbanke za učenje maternjeg jezika u osnovnoj školi. Na vrlo interesantan i ilustrativan način je prezetnirao slabosti i političku obojenost prvih udžbenika maternjeg jezika u Bosni u zadnjih nekoliko desetina godina.Potrefilo se da je u cijelom vremenu pisanja udžbenika prisutan jedan autor ali i njegova kameleonska transformacija kroz vrijeme. Prvi udžbenik se zove ”Bukvar” a na naslovnici je dječak vojnik sa titovkom na glavi i pozdravom vojničkim. Iza njega Tito nasmijan kakavog ga i mi pamtimo. Kasnije, sa onim novopridošlim gospodarima, knjiga se naziva ”Početnica” uz slovo ”C” stoji slika crkve a uz slovo ”Dž” džamije. Malo kasnije kad se i to vrijeme voljom stranih gospodara malo izmjenilo onda ”Dž” = džamija postaje ”Dž” = džemper ”C” = crkva postaje ”C” = cvijet. Ovdje su pokazane i druge slabosti tih udžbenika koji dolaze iz Bosne i njihova neprimjerenost okolnostima u kojima se izvodi ”maternji jezik” u švedskim školama.Nastavnici su naprosto prigrlili nova rješenja ovdje nastala i podržali autore da nastave i sa izradom udžbenika za niže razrede. ”Važno je da učenik vizuelno ali formom prepoznaje način rada koji sreće i u švedskim predmetima ili da u literaturi prepoznaje milje u kom i sam živi,” ustvrdiće jedan od nastavnika govoreći iz iskustva.Dio diskusije o pomoći u realizaciji cilja maternjeg jezika bio je i doprinos Bosanske pošte sa svojim podloškom za djecu. Redakciji lista ali i svima onima koji stranicu čine onakvom kakva je nastavnici i ovim putem izražavaju svoju zahvalnost i poručuju da im je od velike koristi.Nije samo ovo tehničko pitanje zaokupilo pažnju nastavnika, dugo se raspravljalo i o ideji ovdje rođenoj da se do sljedeće konferencije stvare tehnički preduslovi za formiranje ”Udruženja nastavnika maternjeg jezika”. Posebno zagovornik ideje je bio Sabit Kalkan nastavnik iz Linköpinga. Udruženje ne treba vezati ni za kakve saveze, stav je dr. Muratspahića već direktno uz Savez švedskih nastavnika.
Na Konferenciji je upriličeno i pravo malo slavlje, dodijeljena je diploma i pravo brdo poklona najboljem učeniku iz maternjeg jezika u prošloj godini. Taj najbolji je Vahid Demić iz Trollhättana, učenik drugog razreda Gimnazije: ”Magnus Åberg”. Vahid je došao u Švedsku sa nepune tri godine i redovno pohađa nastavu bosanskog jezika od trećeg razreda osnovne škole.”To je onaj san učenik koji je već pročitao na desetine knjiga naših pisaca pa još na našem jeziku”, rekla je negova nastavnica, Sevleta Hrustić obrazlažući razloge za nagradu.Slavljenik je bila i nastavnica maternjeg jezika, pjesnikinja ali i izvanredna slikarka Enisa Popović- Čengic. Ona je govorila o svom iskustvu u nastavi, o okolnostima i temema svoje poezije a o slikama nije trebala govoriti one su izborom motiva, snagom kompozicija i koloritom govorile same za sebe.
Ana- Marija Čop, nastavnica maternjeg jezika iz Trelleborga, sažimajući utiske i učinke susreta će reći: ”Ovo je drugi put da smo se sastali, drugi put se družimo kao kolege i diskutiramo ono što nas vezuje zajedničkom ljubavlju i zajedničkim strahom to su naš jezik i naši učenici. Ovo je naprosto događaj.”
Domaćice susreta Sabina Šabaredžovic i Sevleta Hrustić su prezentirale internet stranicu pokrečući diskusiju o njenoj praktičnosti i pomoći u afirmaciji programa, učenickih radova, rada samih nastavnika. Do sljedećeg susreta internet stranica će živjeti svoj život i biti pri ruci nastavnicaima, nastavnicima koji u švedskoj školi danas moraju biti naprosto univerzalci, pored znanja i vladanja maternjim jezikom moraju znati švedski, i obvladati tehnikom koja je dio školske stvarnosti.
Prilog pripremio:
Profesor Ševko Kadrić
Oktobar 2006.
