"Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam: BOSANSKI JEZIK.
Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskoga ni u okrilju hrvatskoga jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do početka XX vijeka, kada su političke prilike izmjenile njegov javni status..." BOSANSKIM jezikom nazvaše stari Bošnjani, Bosanci, Bošnjaci - jezikom dajući mu ime po zemlji u kojoj jesu,svojoj Bosni. Svaka polemika van tih okvira ide na pobijanje i negiranje postojanja jednog naroda i njihovog jezika dajući mu drugo ime, a uporedo upotrebljavajući isti taj BOSANSKI jezik.
Bosanski jezik je tokom historije mijenjao svoj sadržaj, na početku bijaše to jezik starosjedilaca zemlje Bosne, da bi do kraja 19 vijeka naovamo, došao pod osnovno ime maternjeg jezika Bosanskih Muslimana, islamiziranog slavenskog stanovnistva u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji uopće. U nekoliko osvrta prati se vezanost jezičkog izraza pojedinih autora za matično,bosansko tle,sagledavanju kontinuiteta od prvih značajnih književnih koraka Bosanskog jezika (Matija Divković,16-17 st.), preko Muhameda Hevaije Uskufije (17 st.), Mula-Mustafe Baseskije (18 st.), Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (19 st.) do njegovih uzleta u savremenu svjetsku literaturnu galaksiju - djela našeg savremenika Mehmedalije Meše Selimovića. Tokom tih pet stoljeća ispisivana je riječ o Bosni i njenim ljudima,koja je ujedno i svjedočanstvo o razvoju jezika, njegovom hodu "od gnijezda do zvijezda".
